Arian Skoki i Marin Polonijo prvog dana srpnja popeli su se posljednji na binu kako bi žiriju i publici Demo dana predstavili svoj poduzetnički pothvat – aplikaciju go-to Fizio. Nedugo nakon toga, ponovno su se popeli na binu, ali iz drugog razloga – da preuzmu trijumfalno priznanje koje su osvojili kao najbolji tim 16. generacije korisnika, uz potporu Grada Rijeke u iznosu od 15.000 eura. Nekoliko dana nakon Demo dana pitali smo ih kako se osjećaju kao pobjednici generacije i koji su njihovi planovi za dalje.
Demo dan 2025. bio je definitivno vaš dan. Kako se osjećate nakon svega, jesu li se posložili dojmovi?
Iskreno, dojmovi se još uvijek sliježu, ali polako sve sjeda na svoje mjesto. Nismo očekivali pobjedu, iako se uvijek potajno nadaš. Svi timovi su uložili mjesece truda, dolazili na radionice nakon posla, učili i usavršavali svoje ideje. Samo to iskustvo je za nas bilo ogromna vrijednost. Ova nagrada nam je dodatni vjetar u leđa da znanje i energiju pretočimo u konkretan proizvod koji može unaprijediti fizioterapijsku praksu – kako za pacijente, tako i za fizioterapeute. Pobjeda svakako veseli, ali nosi i odgovornost. Dat ćemo sve od sebe da iskoristimo ovu priliku na najbolji mogući način. Tržište će pokazati jesmo li u tome uspjeli.
Kakva su bila vaša očekivanja i jeste li imali tremu?
Naš primarni cilj bio je predstaviti ideju jasno, uvjerljivo i pritom malo razveseliti publiku. Plasman nismo stavljali u prvi plan jer je on uvijek kombinacija brojnih faktora. Trema? Više neko pozitivno uzbuđenje. Želja da podijeliš nešto u što vjeruješ. Pripreme su trajale mjesecima, ali najvažnije je bilo ponavljanje. U svim mogućim uvjetima. Pitchanje prijateljima, vježbe s ostalim timovima, simulacije kvarova, lošeg dana... Sve to pomaže da se oslobodiš, dobiješ korisne komentare i dođeš do nastupa koji možeš izvesti gotovo automatski. Kad to postigneš, možeš se fokusirati na nijanse poput stanki, kontakta s publikom i ritma prezentacije.
Što vas je najviše iznenadilo u procesu razvoja ideje kroz inkubator?
Najviše nas je iznenadilo koliko se percepcija vlastite ideje može promijeniti kad kreneš aktivno razgovarati s korisnicima. Mislili smo da znamo što radimo, ali povratne informacije su nam otvorile oči i pokazale nove smjerove. Naučili smo da nije poanta izgraditi ono što mi želimo, već ono što korisnicima stvarno treba. Taj pomak u razmišljanju bio je ključan.
Osvojili ste prvo mjesto i potporu Grada Rijeke od 15.000 eura. Znate li već sada na što će taj iznos biti utrošen?
Cijeli iznos planiramo uložiti u razvoj aplikacije. Trenutno imamo funkcionalni prototip koji smo testirali interno, ali za izlazak na tržište trebamo čvrste temelje. Posebno je važno da sve bude usklađeno s GDPR regulativom. Taj dio će za nas odraditi naši partneri iz Morpla, koji su s nama od samog početka i već su nam pomogli s dizajnom sustava. Iako 15.000 eura zvuči kao veliki iznos, razvoj softvera je skup i morat ćemo pažljivo odlučiti koje funkcionalnosti imaju prioritet. Početak razvoja planiramo na jesen, a završetak do kraja godine.
Koji su vaši idući koraci, što će se događati u narednim mjesecima s go-to Fizio?
U fokusu će biti dodatni razgovori s fizioterapeutima i pacijentima kako bismo još preciznije definirali potrebe. Paralelno s tim, gradit ćemo listu klinika koje žele testirati aplikaciju. U suradnji s razvojnim timom definirat ćemo koje funkcionalnosti su nam najvažnije s obzirom na budžet i krenuti u izradu. Cilj nam je dokazati funkcioniranje aplikacije u praksi i prikupiti prve korisnike. Ako sve bude kako planiramo, početkom 2026. ćemo krenuti u potragu za investicijom za daljnji razvoj, marketing i širenje.
Kome idu zahvale i što biste poručili budućim korisnicima Startup inkubatora?
Zahvaljujemo svim timovima na savjetima, podršci i pozitivnoj energiji. Posebno hvala djelatnicima Startup inkubatora, na čelu s Emilijom Vodičkom, koji su nas vodili kroz cijeli proces i učinili ga smislenim i korisnim. Budućim korisnicima poručujemo da vjeruju u svoju ideju, čak i kad dođu teži trenuci. I mi smo prolazili kroz faze sumnje, ali smo si rekli da ćemo izdržati do kraja. Možda to najbolje sažima poznata izreka iz naših krajeva – “Krepat, ma ne molat!“.